muslimani sandzaka i gore crne

BOŠNJACI CINE PETINU STANOVNIŠTVA CRNE GORE, A ZA BOŠNJACKO-MUSLIMANSKU KOALICIJU GLASALO JE 0,7 POSTO

Za razliku od bošnjacke koalicije, Demokratska koalicija Albanaca, sa više od 20.000 glasova, osvojila je (najvjerovatnije) dva poslanicka mjesta. Dakle, preko 80 odsto Albanaca ostalo je vjerno svojoj nacionalnoj koalicji. Nažalost, Bošnjake - koji bi u buducnosti mogli biti važan faktor svih politickih zbivanja u ovoj zemlji - i poslije ovih izbora predstavljat ce drugi. Ipak, sa sigurnošcu se može ustvrditi da ce ogromna vecina Bošnjaka dati svoj glas za osamostaljenje države. Pitanje je samo koliko ce oni od toga uopce imati koristi

Prema ocijeni medunarodnih posmatraca, prijevremeni parlamentarni izbori u Crnoj Gori prošli su u najboljem redu, gotovo bez ijednog incidenta, a priliku da svojim glasom nešto ucine iskoristilo je više od osamdeset posto birackog glasackog tjela. Sve ovo dovoljno govori da su gradani Crne Gore shvatili važnost situacije i trenutka u kome se nalaze. Stranke i partije koje su sudjelovale na izborima gotovo su bile okupljene u dva koaliciona bloka, ciji su se programi svodili na osnovno pitanje: Za ili protiv samostalne Crne Gore?

Na kraju, tijesni izborni rezultati pokazali su da niti jedna strana nema potrebnu parlamentarnu vecinu. Samim time, ni mogucnost formiranja nove vlade koja bi u skoroj buducnosti trebala odlucivati o sudbini najmanje republike bivše Jugoslavije. U ’’mrtvoj trci’’ najviše mandata - sa cetrdeset dva procenta glasova - osvojila je koalicija Podjeda je Crne Gore, ali je taj rezultat, sasvim sigurno, znatno ispod onoga što su mnogi ocekivali. Kako i suparnicki tabor, Koalicija za Jugoslaviju ima cetrdesetak procenata glasova. Vjerovatno ce procenti liberalnog saveza i još nekih manjih koalicija, ukljucujuci bošnjacku i albansku, biti odlucujuci faktor. Koalicioni blok za pobjedu Crne Gore, na celu sa DPS-om Mile Ðukanovica, aktuelnog predsjednika, najavio je obnovu crnogorske državnosti i njeno medunarodno priznanje kao i skori referendum (vec 13. jula ove godine), a sve je izvjesnija njihova koalicija sa Liberalnim savezom. Ta koalicija je, prema ocjeni i jednih i drugih, cista neminovnost. Ali, jedno je sigurno: tijesni rezultati ipak obavezuju sve strane na lagahne i dobro promišljene poteze.

Referendumski izbori

S obzirom da gotovo nijedna strana u periodu predizborne kampanje nije pokazala uvjerljive politicke, pa ni ekonomske programe i platforme, bilo je ocito da su se gradani opredjeljivali za jednu ili za drugu opciju, bar prema onome što su rekli naši sagovornici na ulicama Podgorice, iskljucivo misleci na pitanje samostalnosti Crne Gore. Medutim, postavlja se suštinsko pitanje ekonomskog opstanka samostalne Crne Gore. Recimo, tako reci , nepoznata je cinjenica da Crna Gora ima više obradive površine po glavi stanovnika od Holandije, ali je problem kako da Crna Gora dostigne (!?) nivo tehnološke i radne intenzivnosti koju imaju Holandani.

Da Bošnjaci Crne Gore nemaju definirane pliticke ciljeve i interese, dovoljno pokazuje i podatak da je, od oko 150.000 Bošnjaka u Crnoj Gori (ili 20 procenata stanovništva), Bošnjacko-muslimanska demokratska koalicija dobila “cijelih” cetiri hiljade i šezdeset cetiri glasa (tj. tri procenta od ukupnog broja Bošnjaka, a 0,7 procenata od ukupnog broja stanovništva)?!? Tako su zasluženo ostali bez ijednog predstavnika u Parlamentu. Za dobijanje poslanickog mjesta u Parlamentu potrebno je, naime, oko jedanaest hiljada glasova.

Za razliku od bošnjacke koalicije, Demokratska koalicija Albanaca, sa više od 20.000 glasova, osvojila je (najvjerovatnije) dva poslanicka mjesta,. Dakle, preko 80 odsto Albanaca ostalo je vjerno svojoj nacionalnoj koalicji. Nažalost, Bošnjake - koji bi u buducnosti mogli biti važan faktor svih politickih zbivanja u ovoj zemlji - i poslije ovih izbora predstavljat ce drugi.

Ipak, sa sigurnošcu se može ustvrditi da ce ogromna vecina Bošnjaka dati svoj glas za osamostaljenje države. Pitanje je samo koliko ce oni od toga uopce imati koristi. Zanimljivo je napomenuti da su, u noci kad su objavljivani preliminarni rezultati izbora projugoslaveni, pjevajuci nacionalisticke pjesme i ispoljavali najrazlicitije oblike šovinizma i nacionalizma. Tom prilikom, upucene su verbalne prijetnje svim nesrbima, posebno “Turcima”, a štampani su i plakati i leci sa pratecim porukama - posebno Bošnjacima.

Sandžak otrgnut od srca?!

Jedno od akutnih pitanja koje se nametalo i prije samih izbora svakako je pitanje podjele Sandžaka. Sandžak je, slobodno možemo reci, jedino muslimansko podrucje bivše Jugoslavije koje još od Prvog svjetskog rata nije imalo nikakav administrativno-pravni okvir. Upravo taj dio muslimanskog naroda takoder nije imao nikakvu administrativnu i politicku zaštitu. Sandžak je bio pocijepan ne samo izmedu republika Srbije i Crne Gore, vec i izmedu pojedinih rejona i okruga (Raški, Kraljevacki, Užicki). Dakle, i po vertikali i po horizontali. Sve je to, naravno, umanjivalo uticaj tog stanovništva na cjelokupna društveno-politicka dogadanja. Ali, sve ovo je još više uticalo na medusobno zbližavanje sandžackih Bošnjaka. Sigurno je da bi se eventualnom samostalnošcu ovaj narod našao u nezavidnoj i veoma teškoj poziciji. Sve dodatno otežava i cinjenica da vec dugo vremena u Crnoj Gori, tacnije u Podgorici, egzistira Mešihat Islamske zajednice Crne Gore, a predsjednik Mešihata je, ujedno, i reis Crne Gore. Dakle, Islamska zajednica je jedina bošnjacka institucija koja se koliko-toliko i brinula za ovaj narod. Mešihat je proizišao iz republickog ustrojstva Islamske zajednice Jugoslavije, u kojoj je svaka republika imala svoj mešihat. Nakon raspada Jugoslavije, došlo je i do preustroja Islamske zajednice, koja, jednostavno, nije odoljela podjelama. Tada su formirani mešihati Sandžaka, Hrvatske i Slovenije, a centar im je ostao u Sarajevu, dok su Makedonija, Kosovo i Crna Gora ostali izvan toga.

Ne ulazeci posebno u detalje tih podijela, odlucili smo ispitati kako o otcjepljenju Crne Gore i eventualnim posljedicama razmišljaju gradani Sanžaka.

I ovo istraživanje nije pokazalo ništa što vec od prije nije bilo poznato i gotovo da je bilo u duhu izbornih rezultata.

Na kraju, treba istaci da je malo ko, kroz prizmu izbora u Crnoj Gori, spomenuo slabljenje Srbije, zemlje cije je rukovodstvom, na celu sa vojskom, u nekoliko proteklih godina drasticno poremetilo demo i geografsku sliku Balkana, pocinivši stravicna razaranja nad zemljama i narodima bivše Federacije. Pitanje je samo kakvu još šansu Jugoslaviji treba pružiti.

Muamer ef. Zukorlic muftija sandžacki

Protiv cijepanja Sandžaka, ali za osamostaljivanje Crne Gore

“Veoma je jasan stav Islamske zajednice Sandžaka. Mi smo protiv cijepanja Sandžaka, ali nismo protiv osamostaljivanja Crne Gore. Naravno, problem je to što osamostaljivanje Crne Gore podrazumijeva i cijepanje Sandžaka i samo radi toga ne prihvacamo niti podržavamo samostalnost Crne Gore i smatramo ga veoma štetnim. Bošnjaci Sandžaka su, raspadom Jugoslavije, odvojeni od svoje matice Bosne i Hercegovine, te su ostali u manjini sa istocne strane Drine. Broj Bošnjaka je veoma mali i oni ne bi mogli podnijeti ponovnu podjelu. Zato je naš nacionalni interes zajednicka, ali demokratizirana i decentralizirana država koja bi ne samo riješila status Bošnjaka kao naroda vec i podrucje jedinstvenog Sandžaka. Sva historijska iskušenja kroz koja smo prolazili natjerala su nas da izgradimo osjecaje medusobnog povezivanja i potpomaganja, pogotovo u teškim trenutcima.”

To je ono po cemu je sandžacki narod posebno poznat i povezivanje našega naroda gotovo da je postalo instiktivno, kao jedna vrsta nagona. Izmedu ostalog, i radi toga smatram da bi cijepanje na sjeverni i južni dio Sandžaka bilo veoma pogubno.

Prof. dr. Šerbo Rastoder

Velikosrpska ideja o Jugoslaviji zasnovana na mržnji

Poznati historicar, prof. dr. Šerbo Rastoder, clan Dukljanske akademije nauka i profesor na Filozofskom fakultetu u Nikšicu, ovako je prokomentirao rezultate izbora i eventualnu mogucnost osamostaljenje Crne Gore:

“Rezultati izbora su, svakako, iznenadenje u odnosu na prethodna istraživanja javnog mišljenja, a ona su davala nešto izrazitiju prednost koaliciji Pobjeda je Crne Gore. Sadašnje stanje, tj. ovakvi rezultati ne daju razlog za optimizam niti jednom bloku, ali mislim da procrnogorski blok ipak jaca, a samim tim i proces osamostaljenja tece, istina lagahno. Ideja o nekoj Jugoslaviji koja se protura unutar projugoslavenskog bloka, ustvari, samo je oguljena velikosrpska ideja zasnovana na mržnji… Po mom mišljenju, pitanje Sandžaka pogrešno se postavlja i u Bosni i u Sandžaku. Ako govorimo o podjeli bošnjackog nacionalnog korpusa, onda smo vjerovatno trebali biti i protiv samostalnosti Bosne. Podjela nacionalnog korpusa problematicna je iz više razloga. Prvo, s obzirom na ukupni politicki i historijski profil konkretnih politickih subjekata, mislim da su nerealna htijenja potpune autonomije Sandžaka. Drugo, ne mislim da se Bošnjaci ovdje, u Crnoj Gori, trebaju sukobiti sa onima koji su devedesetih godina stali iza njih i tako potrošili svoj kapital i dali glasove svojim politickim dželatima. Na kraju, na ovim prostorima sve je pocijepano, ali treba znati da ideja nezavisne Crne Gore ne polazi od kineskih i berlinskih zidova vec od neminovnosti raspada bivše Jugoslavije do nule, kako bi se, sa novih pocetnih pozicija i sa jasno definiranih subjektiviteta, krenulo u eventualno nove integracije kao pretpostavke Balkana.”